Zakonom o razvojnom planiranju i upravljanju razvojem u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj: 32/17) i Uredbom o trogodišnjem i godišnjem planiranju rada, monitoringu i izvještavanju u Federaciji BiH („Službene novine Federacije BiH“, broj: 74/19 i 2/21) je propisana obaveza trogodišnjeg i godišnjeg planiranja rada, odnosno izrade trogodišnjih i godišnjih planova rada. Trogodišnji plan rada Ministarstva za boračka pitanja Zeničko-dobojskog kantona je implementacioni dokument koji jasno definira nadležnosti, strateške ciljeve, prioritete i mjere iz djelokruga boračko-invalidske zaštite. Trogodišnji plan rada izrađuje se svake godine, u godini prije početka perioda na koji se odnosi, a njime se definira jedan glavni program Ministarstva, na osnovu strateških ciljeva i prioriteta iz Strategije razvoja Zeničko-dobojskog kantona za period 2021.-2027. godina. Trogodišnji plan rada Ministarstva donesen je u skladu sa Smjernicama za trogodišnje planiranje rada Zeničko-dobojskog kantona za period 2023.-2025. godine koje su usvojene Zaključkom Vlade Zeničko-dobojskog kantona broj: 02-30-1788/22 od 04.02.2022. godine.

U skladu sa članom 11. stav (10) Uredbe o trogodišnjem i godišnjem planiranju rada, monitoringu i izvještavanju u Federaciji Bosne i Hercegovine, radna verzija trogodišnjeg plana rada objavljuje se na web stranici Kantona i služi kao osnov za izradu zahtjeva za finansijska sredstva za DOB, u cilju konsultacija sa socio-ekonomskim partnerima, širom javnosti i davanja komentara i preporuka.
Slijedom navedenog, Ministarstvo objavljuje nacrt Trogodišnjeg plana rada Ministarstva, na koji se mogu dati komentari i preporuke u roku od 10 dana od dana objave na web stranici Kantona, na mail adresu: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..

Trogodišnji plan rada Ministarstva za boračka pitanja Zeničko-dobojskog kantona za period 2023.-2025. godine možete preuzeti u prilogu.

Posebno mi je drago da Vam sa ovog mjesta mogu iskreno čestitati 15.april, Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine, i izraziti svoje zadovoljstvo što je Vlada Zeničko – dobojskog katona i ove godine prepoznala važnost obilježavanja ovog datuma i prihvatila da bude pokrovitelj. Također, želim da iskažem posebnu zahvalost boračkim udruženjima kantonalnog i gradskog nivoa, posebno  Savezu dobitnika najvećih ratnih priznanja koji je  daa nesebičan doprinos da se ovaj dan obilježi u najboljem svjetlu.  

U proljeće 92¨ godine rat iz Hrvatske je prenesen na teritoriju Bosne i Hercegovine, gdje su se povlačile značajne jedinice već tada prosrpski orjentisane Jugoslovenske narodne armije. Provedeni  plan razoružavanja jedinica teritorijalne odbrane trebao je biti samo olakšanje prećutnog pada Bosne i Hercegovine i asimilacije, a možda i uništenje jednog naroda. Hrabrim pristupom tadašnjeg političkog rukovodstva tek priznate države Bosne i Hercegovine čije je zvanično ime bilo Republika Bosna i Hercegovina da se suprostavi predstojećoj agresiji moglo bi se sa današnjeg aspekta smatrati najblaže rečeno nerealo i samoubilački. Međutim, činjenica da nam se spremao genocid i nestanak  ojačala je bosanski inat i dala snagu da se suprostavimo agresoru.

15.aprila 1992. godine formirana je tada najmlađa armija u svijetu, koja je izrasla iz naroda a jačala na zgarištima napadnute zemlje. U historiji ratovanja teško je nači slučaj da se ovako brzo fomirala jedna respektabilna vojna sila naoružavana kako na vlastitoj namjenskoj industriji, oružjem iz kućne radinosti, tako i na oružju zarobljenom od neprijatelja, što je tada imalo posebnu draž.

Iako je rat završen prije 20 godina borba za opstanak Bosne i Hercegovine i dalje se nastavlja. Koliko mi to željeli priznati ili ne, svakodnevno iz jednog njenog dijela vodi se kampanja da se Bosna i Hercegovina ne pominje ni kao historijski pojam. Međutim, nasuprot takvoj kampanji vodi se i kampanja, njenog jačanja, kampanja da svakim danom imamo sve više i više Bosne i Hercegovine. Vodi se kampanja da možemo reći i sa ponosom pokazati za šta su se naši borci borili i za koje ideale se prolila šehidska krv. Ovakvo stanje  tjera nas, da kao i devedesetih,  budemo jedinstveni u stavu i politici, jer samo jedinstven pristup može sačuvati Bosnu i Hercegovinu, ali i unaprijediti njen razvoj u ekonomskom, kulturnom, političkom, sigurnosnom i svakom drugom smislu. Evroatlanski put Bosne i Hercegovine nema alternativu, bez obzira na sva razočarenja koja doživljavamo.

Nedavne presude Haškog tribunala, naučile su nas, po ko zna koji put, da smo usamljeni u promoviranju i jačanju suživota, ali i bezkompromisnoj borbi da se kazne oni koji su činili zla na ovim prostorima. Nasuprot tome, dešava nam se da se uporno pokušavaju izjednačiti žrtva i agresor, napadač i napadnuti.

Ne smijemo nasijedati na takve podvale, nikada!

Pored navedenog, svako u okviru svoje djelatnosti mora učiniti maksimum kako bi se sklopila jedna održiva cjelina, zvana država Bosna i Hercegovina. Vlada Zeničko – dobojskog kantona u okirima svojih ovlaštenja nastoji doprinijeti ekonomskom prosperitetu Kantona kao značajne regije, ali i stvoriti uslove da se svaki građanin osjeća komotno i zaštićeno. Za 13 mjeseci ovaj saziv Vlade, pokazao je dovoljan kapacitet da se može nositi sa velikim dijelom problema sa kojima se Kanton suočio.

Posebno pitanje je odnos prema boračkoj populaciji. Moramo biti svjesni da teško ekonomsko stanje u zemlji i Kantonu, kao njenom bitnom dijelu, nije zaobišlo ni boračku populaciju. S tim u vezi je i formirano Ministarstvo za boračka pitanja da se omogući da pripadnici boračke populacije lakše savladaju prepreke i iskušenja koja pred njih život postavlja. Iako smo napravili značajne iskorake u pristupu prema boračkoj populaciji, uredovali izmirenja dugova, gdje je za ovih 13 mjeseci uplaćeno oko 10 miliona KM borcima, odredili kurs Ministarstva sa socijanog na razvojni, svjesni smo da nikada nećemo moći ni blizu uraditi za borce šta su oni uradili za ovu našu državu. Ipak, moram primijetiti, možda subjektivno, da je stanje daleko bolje nego smo to zatekli imenovanjem u martu prošle godine, ali se nadam da će biti i puno bolje kada ovaj častan zadatak budemo predavali nekome drugom.  

Drago mi je da nas je 15.april okupio  u ovolikom broju, drago mi je da smo se zbližili u želji da obilježavanjem ovog datuma pošaljemo jasnu poruku kako opstanka Bosne i Hercegovine tako i budnosti da nam se devedesete nikada više ne ponove.

I na  kraju ponovo Vam od srca čestitam 15.april Dan Armije RBiH sa iskrenom željom da ovakvih obilježavanja još dugo dočekate u miru, zdravlju i sreći. 

Hvala lijepo!”